Living Life
Living Life
Putovanja, ljudi, događaji i hrana za dušu

Maja Uzelac, rediteljka - Duhovito i seksi

Maja Uzelac

MAJA UZELAC

DUHOVITO I SEKSI

Da su kreativni ljudi ujedno i svestrani, svojim radom dokazala je i popularna rediteljka Maja Uzelac. Maja je javnosti postala poznata kao autorka čuvene emisije "Kulturni nokaut", koja je pomerila granice klasične televizijske fomre. Mnogi su se nakon toga poslužili njenim receptom, ali nijedna kopija nije postala bolja od originala.

Osim kao rediteljka, Maja se ostavrila i u muzičkom smislu pa je često možemo videti u beogradskim klubovima u ulozi DJ-a. Takođe, pored večernjih angažmana, Maja ima i one dnevne - u prostorijama Meken Eriksona gde radi kao PR kreativnog odeljenja. Ali, uvek nalazi vremena i za svoju veliku ljubav - režiju, pa trenutno "oživljava" svoj prvi igrani film "Plava krv".

Ovo je vaš rediteljski debi kada su dugometražni igrani filmovi u pitanju. Zašto tek sada?

Nasuprot utisku koji je neko mogao da stekne zbog mog jezivo dugog prisustva u javnosti, ja zapravo još uvek nemam sto godina. U stvari, tek sam napunila trideset četiri, a nas su profesori ionako učili da nema reditelja pre trideset pete. To jeste u nekom smislu logično...da bi čovek osmislio i izveo film koji ima smisla, obično treba da bude gotova ličnost. To određeni, manji broj ljudi, verujem, postaje i ranije...s druge strane, ja sam uvek bila jedan od onih studenata koji nikad ne kasne, ali sve rade minut pre roka. Nikad tri, nikad dva. Minut.

Odakle ideja za koncept moderne bajke "Plave krvi"?

Došla. Hoću reći, nije tu bilo mnogo planiranja. Ja sam krenula da pišem tu priču o dve devojke iz ovog grada i šta je bilo kad su se obe zaljubile...a posle se sve samo razrešilo. Ja sam samo bila otvorena za mogućnosti koje su same krenule da mi se nude.

Da li vam smeta sto je "Kulturni nokaut" postao i ostao vaša lična karta i znak prepoznavanja? Mislite li da će se to promeniti?

Pojma nemam. Televizija je danas vrhovni bog. Bioskopi, s druge strane, umiru. Ja znam da je većini nejasno zašto bi neko izlazio iz televizora jednom kad se tamo našao, i to menjao za tako napornu i neizvesnu stvar (koja je pritom "démodé") kao što je film, ali šta ja tu mogu da radim. To sam oduvek najviše želela, i tu se ništa nije promenilo. Verujem da je to moj poziv.

Da li biste i danas tu emisiju na isti način realizovali? Ako ne, šta biste promenili?

Ljudima toliko nedostaje i toliko kukaju za njom, da s tim uopšte ne vredi pregovarati. Dakle, emisija je bila upravo takva kakva je trebalo da bude.

Da li biste ponovo prihvatili angažman na televiziji?

Nikad ne reci nikad. Sada je vreme za film. Ne znam šta će biti posle. Zato je život i zanimljiv.

Koja je vaša omiljena emisija koja se trenutno emituje na našim tv kanalima?

Znam kako to zvuči, ali ne gledam. Doduše, napredovala sam malo od vremena kad sam radila Nokaut – tad nisam gledala televiziju, a sad ne gledam domaću televiziju. Ali često bacim pogled na History, DoQ, ili Fox life.

A kako bi izgledala i čime se bavila ona emisija koja još uvek ne postoji a koju priželjkujete?

Nemam vremena, a ni želje, da zamišljam emisije koje ne postoje. Ako jednom budem imala nešto od ta dva (najbolje oba) da neku takvu zamislim, najlakše je posle je napraviti.

Za koji domaći i strani film biste rekli da vam je omiljeni?

Moji omiljeni domaći filmovi su "Zdrav i mlad kao ruža" i "Život i smrt porno bande", a onda i razni filmovi Joce Živanovića i Vladimira Pogačića iz pedesetih i šezdesetih. Od stranih filmova, to su naizgled toliko suprotni naslovi kao "Ljubavnici na mostu" (Leo Karaks), "Femme fatale" (Brian de Palma), "Noć" (Mikelandjelo Antonioni), "Killer" (John Woo), "Lete ždralovi" (Mihail Kalatozov), "Pandorina kutija" (G.V.Pabst), "Kargo 200" (Aleksej Balabanov)...

Nedavno su izabrani glumci za vas novi film. Da je to mogao biti bilo ko od svetskih imena, na koga bi pao izbor?

Paaa...ako već sanjamo, što onda ne bi mogle i pokojnice. Luiz Bruks i Veronika Lejk? Ili Britani Marfi i Rita Hejvort...

Odakle ljubav prema muzici i DJ-ingu?

Muzika je oduvek bila tu, a DJ-ing se slučajno nadovezao, bez ikakvih ozbiljnih namera s moje strane (na šta mi je Tasovac rekao: "Tako sam ja postao dirigent").

Koju muziku najčešće puštate u klubovima? A koju slušate privatno?

Puštam uglavnom razne podvrste electro-žanra, nu disco, nu rave, techno-dance...to su sve neke uzbudljive i dramatične i brze i intenzivne nove stvari. A privatno najviše to i slušam. Mislim, meni je to uvek glavni poriv – da podelim s ljudima sve te ludačke stvari koje sam otkrila.

Kako biste opisali svoj lični stil?

Strit-barok. Pank-glamur. Retro-futur. Sve dok je seksi i duhovito odjednom.